Osnovna škola Pavleka Miškine Zagreb

U četvrtak 16.4.2015. u našu OŠ Pavleka Miškine došao je misionar Odilon iz Afrike.

Danas, 16.4.2015. četvrte razrede OŠ Pavleka Miškine posjetio je svećenik Odilon. Kada je došao red na vjeronauk, vjeroučiteljica nas je odvela u multimedijsku učionicu gdje nas je dočekao Odilon. Napravio je prezentaciju o Africi. Kada je rekao kako tamo ljudi žive odjednom smo naučili cijeniti sve što imamo. Tada su došla na red pitanja. Na posljetku Odilon je izrekao molitvu Oče naš na svom jeziku. Dogovorili smo se da ćemo organizirati prikupljanje novaca za male Afrikance. Svi se iskreno nadamo da ćemo pomoći nekoliko djece i da će se naš susret uskoro ponoviti.                                                                                                                                                                     Deša 4.b

U četvrtak 16.4.2015. u našu OŠ Pavleka Miškine došao je misionar Odilon iz Afrike. Odmah sam primijetio razliku između mene i njega. Ja sam bijele kože i svijetle kose, a Odilon ima srnu kožu i crnu kosu. Na selfiju kojeg sam snimio izgledamo kao black and white uz pjesmu Michela Jacksona. Odilon nam je pričao zanimljivu priču: o svojoj zemlji i svojem poslu. Pažljivo sam ga slušao jer je bilo jako zanimljivo. Naučio sam kako žive ljudi u Africi kao i to da neka djeca moraju plivati do škole. Na kraju, Odilon je molio molitvu na svojem jeziku. Nikad nisam čuo taj jezik: nije sličan ni hrvatskom ni engleskom. Bila bi fora naučiti ga.

                                                                Jakov Jakupak 4.b

Jako sam sretan i uzbuđen.  Svećenik Odilon je iz Benina. U Beninu je ministrirao i to ga je potaknulo da postane svećenik. U Beninu se govori 40 jezika ali je službeni francuski. Pričao nam je o životu u Beninu. Tamo djeca naporno rade kako bi preživjeli. Za tu djecu grade sirotište Ivana Pavla II. Kako bismo pomogli i mi smo skupljali novac za svećenika Odilona.

                                                                      Vito Pečkaj 4.b

            U četvrtak, 16.4. 2015. U posjet našoj školi došao je svećenik Odilon. Svim četvrtim razredima održao je sat vjeronauka u učionici za multimediju. Sat je bio vrlo zanimljiv jer je svećenik Odilon crnac i pričao nam o životu u Africi. U državi Benin pored Nigerije ljudi su vrlo siromašni pa umjesto novaca na mise donose ono što imaju. Pričao je i o selu gdje su često poplave i djeca moraju plivati do škole. U Beninu sv. Misa je puno raskošniji, duži i veseliji događaj. Pred kraj sata, naša profesorica iz vjeronauka predložila je da napravimo humanitarnu akciju za siromašne u Africi. Ta nam se ideja svidjela. Na samom kraju sata svećenik Odilon nam je izmolio 'Oče naš' na njegovom jeziku i taj je dio sata bio posebno zanimljiv.

                                                                   Rafael Kokot 4.b

U četvrtak 15.travnja 2015. godine u OŠ Pavleka Miškine došao je Odilon (crnac svećenik). Svi 4. razredi su u potkrovlju škole slušali priču o Beninu, a Benin je država Afrike.

 Prvo nam je pričao o spomenicima: Vrata bez povratka i Vrata nade.Tko je got prošao kroz Vrata bez povratka više se nikad nije vratio tamo. 1. misionari su stigli u Benin 1861. godine,a 1. časne sestre 1877. godine.Sveta misa u Beninu traje puno duže nego kod nas, a Odilon je i rekao da je njegova MLADA MISA trajala čak 5 sati. U Beninu, dok je prinos darova, oni ne daju novac nego npr.: banane, drugo voće, rajčice... Misa im duže traju jer oni plešu,pjevaju,vesele se i drugo. Rekao je i da banane daju samo jednom daju plod. Benin je jedna od najsiromašnijih zemalja Afrike i tamo se školovanje plaća.pokazao nam je i svoju školu koja malo liči na štalu. Najtužnije je ono što slijedi. U Beninu se nalazi jedno selo na vodi koje se zove Bembe.Tamo prevladava prljava voda.Djeca koja idu u školu (jer ne idu svi) plivaju do škole i na glavi si zavežu vrećicu. Ljudi grade kuće na stupovima. Djeca koja ne idu u školu ostaju doma i love ribu. Tamo je prljava voda, pa malo dalje od sela love jer je tamo malo čišća voda. Škola iz Frankopanske ulice (Škola Stossmayer) je napravila bunar za Benin i tamo stoji taj bunar s čistijom vodom nego što mi imamo.

No, tamo ima još jedan bunar za koji nisam shvatio tko ga je napravio. U selu Hondji se završavaju radovi sirotišta Sv. Ivana Pavla II. Tamo je već napravljena učionica i tamo ima već 6 spavaćih soba u koje stane 50 djece.

 To je priča o siromašnom Beninu.                                                                                                             Ivan Badrov 4.c

SVEĆENIK ODILON

            U četvrtak nam je u posjetu došao svećenik Odilon. On dolazi iz Benina. To je mala država na zapadu Afrike.

            Svećenik Odilon rekao je puno toga o životu i običajima u Africi, čak i neke pojedinosti iz njihove povijesti. Jako me iznenadilo što se u toj maloj državi govori čak 40 jezika. Još u 16. i 17. stoljeću Europljani su trgovali crncima ovim smjerom: Europa-Amerika-Afrika pa su podigli spomenik „vrata bez povratka“ jer svatko tko bi prošao kroz ta vrata, nikada se ne bi vratio u domovinu. Podigli su i „vrata nade“ gdje su se molili da se zarobljenici vrate. Prvi misionar im je došao 1861. godine,  a časna sestra 1877. godine. Njihove mise su poznate po tome što traju čak i do 5 h. Oni za vrijeme mise plešu i umjesto milostinje, zato što su vrlo siromašni, donose što imaju (rajčice, kukuruz, banane….). Kod njih se škole plaćaju pa ne mogu svi ići. Djeca koja ne idu i školu sama zarađuju prodajom voća i povrća (rajčica, banana…). U njihovim školama djeca u 1. i 2. razredu pišu na pločicama, a tek u 3. razredu  dobivaju bilježnice, ali ipak prvo moraju prepisati na pločicu pa onda u bilježnicu. Neka djeca i plivaju do škola kad su poplave. OŠ „Josip Juraj Strossmayer“ iz Zagreba je prije nekoliko godina dala novce za napraviti bunar s pitkom vodom. Oni su se toliko tome obradovali da je jedna gospođica stavila sunčane naočale kako se ne bi vidjelo da plače. Na kraju nam je svećenik Odilon na svom jeziku molio.

            Mislim da sam mnogo naučila iz razgovora s Odilonom  i sada znam da postoje ljudi kojima je puno teže nego nama i da se nemamo pravo žaliti na išta jer neki ljudi prolaze kroz stvari kakve ne možemo niti zamisliti.

                                                                 Tonka Musić 4.c