Povijest
Na sjednici Gradskog školskog odbora Zagreb iz 1896. odlučeno je predložiti Gradskom zastupstvu izgradnju nove pučke škole na Sv. Duhu. U tom dijelu grada već je postojala Pučka mješovita škola u Krajiškoj ulici, međutim zbog porasta broja djece u tom području, pokazala se neophodna izgradnja nove škole. Škola je bila namijenjena djeci sjeverozapadnog područja grada Zagreba koje je obuhvaćalo Črnomerec, Čukoviće, Ilicu počevši od ulice Nad lipom, Kunišćak, Selsku, Srednju cestu, Sv. Duh, Vrhovec, Frateršćicu, Ljubljanicu, Vodovodnu cestu i Kustošiju. Gradnja školske zgrade započela je 1895., a dozvolom Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade od 5. prosinca 1896., škola je započela s radom pod nazivom Niža pučka obospolna škola kod Sv. Duha. Otvoreno je šest odjeljenja. Školske godine 1897./1898. otvorena je u školi opetovnica i školska knjižnica.
Narednih školskih godina upisano je toliko djece da je dio djece otpremljen u pučku školu u Krajiškoj ulici. Na sjednici Gradskog školskog odbora Zagreb održanoj 5. veljače 1912. zaključeno je da se nadogradi sjeverni i južni dio školske zgrade, što je izvedeno u jeseni iste godine. Naredne godine izgrađuje se drugi kat i zgrada je ponovno u uporabi. Školske godine 1913./1914. proširuje se škola s četverorazredne na šesterorazrednu.
Za vrijeme 1. svjetskog rata škola je ustupila dio prostorija dječacima iz pučke škole u Krajiškoj ulici čija je škola pretvorena u vojarnu. Početkom školske godine 1916./1917. školska je zgrada pretvorena u vojnu bolnicu te je jedan dio razreda smješten u obližnju školu u Kustošiji, a drugi dio u kuću Tipografskog društva u Primorskoj ulici br. 2 i u Zanatlijskom domu na Pejačevićevom trgu. Sljedeće školske godine škola se vraća u vlastite prostorije. Početkom školske godine 1926./1927. ukinuta je šegrtska škola, a naučnici su raspoređeni u škole u Krajiškoj, Samostanskoj i Kaptolu, ovisno o smjeru kojeg su pohađali. Zaključkom Gradskog poglavarstva sagrađeno je 1928. gradsko sklonište pri ovoj školi. Naredne školske godine šegrtska škola je ponovno otvorena.
Odvajanjem djevojačkih odjeljenja u rujnu 1929. nastaju dvije škole sa zasebnim upravama te škola nastavlja djelovanje pod nazivom Državna narodna muška osnovna škola kod Sv. Duha. Na prijedlog Kraljevske banske uprave u Zagrebu, Ministarstvo prosvjete Kraljevine Jugoslavije donijelo je 29. srpnja 1933. odluku o otvaranju I. muškog razreda Više narodne škole.
Nakon donošenja Zakona o narodnim školama od 5. prosinca 1929. službeno ime škole mijenja se 1933. u Državna narodna muška osnovna škola Ljudevita Gaja. Zaključkom Gradskog školskog odbora od 30. listopada 1935. otvoren je u školi analfabetski tečaj. Na temelju zaključka Školskoga odbora grada Zagreba od 12. svibnja 1938. određeno je novo razgraničenje područja osnovnih škola po kojemu je ovoj školi pripalo XVII. školsko područje.
Tijekom 1941. godine školi se priključuje djevojačka škola Sv. Duh te škola nastavlja djelovanje kao mješovita škola pod nazivom Državna mješovita pučka škola Sv. Duh.
Črnomerec
VOJARNE
Izgradnjom željezničke pruge Črnomerec dobiva nove stanovnike – vojsku. Stare zagrebačke vojarne postaju zastarjele zbog uvođenja novog artiljerijskog oružja i povećanja broja vojnika. Na črnomeračkoj periferiji, uz željezničku prugu koja omogućuje brz transport vojske i oružja, grade se nove, moderne vojarne. Črnomeračke vojarne građene su krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
RUDOLFOVA VOJARNA (PJEŠAČKA VOJARNA KRALJEVIĆA RUDOLFA)
Sklop vojarni između Ilice, Reljkovićeve, Talovčeve i Ulice Republike Austrije sagrađen je u razdoblju 1887. – 1889. godine prema projektu bečkih arhitekata Ferdinanda Grubera i Carla Vocknera koji je razradio Janko Holjac.
Ime je dobila po tadašnjem austrijskom prijestolonasljedniku Rudolfu koji je 1888. položio kamen temeljac. Sklop se sastojao od četrnaest zgrada od kojih je većina bila dvokatna. Najistaknutija je i danas očuvana glavna zgrada građena u neoromaničkom stilu.
Lokacija je odabrana zbog blizine željezničke pruge, odnosno Zapadnog kolodvora, jer je u to vrijeme on bio jedini kolodvor u Zagrebu. Taj kompleks od četrnaest zgrada bio je najveća vojarna onog vremena u Zagrebu, a danas su očuvane četiri zgrade. Nakon nje izgrađena je Bataljunska vojarna koja se nalazila na prostoru današnje tvornice Kamensko, Domobranska vojarna i Topnička vojarna koje su očuvane do danas.
Do 1978. godine vojarna je bila u izvornoj funkciji, a tada je srušeno deset od četrnaest zgrada.
Danas se u preostalim zgradama nalaze razni državni uredi.
Kompleks je zaštićen kako bi se sačuvala cjelovitost i povijesna matrica tog prostora.
DOMOBRANSKA VOJARNA
Sklop omeđen Ilicom, Domobranskom ulicom, Kunišćakom i Vukasovićevom ulicom sagrađen je u razdoblju 1898. – 1899. godine u neoromantičkom stilu. Projekt su izradili urbanist Milan Lenuci i arhitekt Janko Holjac, a izveli su ga Honigsberg i Deutsch.
Vojarna je više puta mijenjala naziv, a danas je u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije koja je u nju smjestila Hrvatsko katoličko sveučilište. Dijelovi kompleksa su iznajmljeni, a sjeverni dio je srušen i tu je izgrađen novi kompleks modernih zgrada.
Dio kompleksa je zaštićen.
TOPNIČKA VOJARNA
Kompleks omeđen Ilicom, ulicom Črnomerec, Topničkom ulicom i Svetim Duhom sagrađen je 1905. godine, bio je namijenjen 13. topničkom sklopu. Tada se vojarna zvala prema caru Franji Josipu, kompleks su projektirali Eisner i Erlich.
Jedina od črnomeračkih vojarni zadržala je svoju funkciju do danas.
VOZARSKA VOJARNA
Kompleks omeđen Ilicom, Cankarevom ulicom, Ulicom Baruna Filipovića i Selskom sagrađen je također na prijelazu 19. i 20. stoljeća prema projektu Eisnera i Erlicha.
Dio je zgrada koje se nalaze uz Ilicu i Selsku obnovljen i u njih su smješteni sudovi, na zapadnoj strani sagrađene su stambene zgrade, dok je južni dio potpuno zapušten. U tom dijelu nalazi se zgrada vrlo slična onoj u koji se danas nalazi Lauba. Uz ovu zgradu vrijedna zaštite je i ulazna zgrada smještena u Selskoj ulici.
KONJIČKA VOJARNA
Konjička vojarna sagrađena je uz prugu 1910. godine. Omeđena je Ulicom baruna Filipovića, Selskom, Gradišćanskom i Cankarevom ulicom, projekt su napravili Eisner i Erlich.
Najvredniji je dio vojarne Jašiona sagrađena 1889. godine prema projektu bečkih arhitekata Ferdinanda Grubera i Carla Vocknera, a trebala je biti dio opničke vojarne koja je ipak sagrađena nešto sjevernije. Ova je zgrada zaštićena.
Prostor vojarne prenamijenjen je u tvornicu Tekstilnog kombinata Zagreb, a s vremenom je nadopunjen novijim gradnjama. Prije nekoliko godina veći dio kompleksa je srušen, na njegovom mjestu grade se nove stambene zgrade.
Zgrada Jašione temeljito je obnovljena prema izvornim projektima i u njoj je danas smještena Lauba. Očuvana je i zgrada s južne strane kompleksa gdje se nalazio ulaz u vojarnu.
Pavlekica danas
OŠ Pavleka Miškine nalazi se u središtu četvrti Sveti Duh. Škola je jedna od najstarijih u gradu i 2026. će proslaviti 150. obljetnicu. Školu pohađa 777 učenika u 32 razredna odjela.
Škola je poznata po velikom broju izbornih predmeta koje učenici mogu odabrati: njemački jezik, talijanski jezik, latinski i grčki jezik, informatika, vjeronauk i građanski odgoj.
Učenici naše škole ostvaruju velike uspjehe na natjecanjima na državnoj razini, osobito iz zemljopisa, matematike, engleskog, talijanskog, informatike te u odbojci i rukometu.
Učenici mogu sudjelovati u brojnim izvannastavnim aktivnostima kao što su: likovne grupe, zbor, orkestar, dramske grupe, literarne grupe, plesna grupa, rukomet, odbojka, eko-grupa, mali lutkari, prva pomoć.
