U suvremenom odgojno-obrazovnom procesu, obilježenom brzim tehnološkim promjenama, specifičnim načinom života i novim oblicima komunikacije među mladima, ključni je izazov očuvanje identiteta uz istovremeno poticanje učenika na razvoj u smjeru napretka. Alphaceda je projekt nastao kao odgovor na sve izraženiji komunikacijski jaz između učenika generacije Alfa i odraslih – roditelja i učitelja – koji ih sve teže razumiju. Projekt je realiziran s učenicima šestih razreda osnovne škole u sklopu Svjetskog tjedna medijske i informacijske pismenosti te Europe Code Week-a.
Ideja je inicirana prošle godine dolaskom nove generacije učenika petih razreda koji su koristili brojne nepoznate pojmove, a projektna je realizacija započela početkom tekuće nastavne godine. U prvoj su fazi učenici u digitalnom dokumentu popisivali riječi koje svakodnevno koriste, a za koje pretpostavljaju da su odraslima nerazumljive. Prvi su se na popisu našli pojmovi poput: rizz, cringe, sigma, mewing i slični. Nakon toga, učenici su trebali kritički promisliti o značenju tih pojmova te ih „prevesti” na standardni hrvatski jezik razumljiv starijim generacijama. Ovaj je proces zahtijevao visoku razinu jezične svjesnosti, pri čemu su učenici nerijetko ispravljali jedni druge u pokušajima što preciznijeg prijevoda.
U kratkom je vremenu prikupljen velik broj pojmova, pokrata i simbola (smajlića) s pripadajućim objašnjenjima. Sljedeći je korak bio rad u digitalnom alatu BookCreator. Alat ovdje nije sam sebi svrha, već služi kao „suvremena ploča” koja omogućuje vidljivost napretka te aktivno ispravljanje, mijenjanje i dopunjavanje sadržaja. Takvim se pristupom obrazovanju daje dodatna nota relevantnosti jer su učenici intrinzično motivirani, sami predlažu ispravke i dolaze s novim idejama. Zanimanje su pokazali i stariji učenici koji su se, sasvim neočekivano, samoinicijativno uključili u projekt objašnjavajući i dodajući pojmove koje mlađi učenici u početnoj fazi nisu uvrstili.
Alphaceda nije samo popis riječi; to je dokument koji arhivira sadašnji trenutak jedne generacije. Iako je nemoguće predvidjeti koji će trendovi prevladati u budućnosti, ovim se procesom postiže dinamična ravnoteža: tradicija (roditelji i škola) dobiva uvid u suvremenost, dok suvremenost (učenici) biva usidrena u pedagoški okvir koji vrednuje jasnoću, timski rad i uzajamno poštovanje.
Zaključno, ovaj rad prikazuje kako inovacije u STEM području i digitalna transformacija škole ne moraju dovesti do gubitka autentičnosti. On služi kao primjer da suvremeni odgojno-obrazovni proces – uz trud, istraživanje i omogućavanje učenicima da postanu aktivni sudionici – može stvoriti plodan prostor za dijalog između prošlosti i budućnosti.
https://read.bookcreator.com/pox7WD75QazSG5RLKk3yzj3C1UsHII1u-MoKbvo6ljE/dHR_cuszQDejDCVXdjOdmg
Marija Markl, učiteljica informatike
